To je to
Ja sam ona kojoj ispadne viljuška dok jedemo. I ona kojoj je mrsko ovo obojit.
Ja sam ona kojoj ispadne viljuška dok jedemo. I ona kojoj je mrsko ovo obojit.
Ja sam jedna od one 4 ne znate me,al znate 101 po 100. Ja se pripremam za šowerovanje,jer morska voda ispati ovo moje indijsko tijelo i dušu.Znate naučila sam da na tipkovnici/tastaturi/kucalu postoje slova č ć š ž đ pa ih želim upotrebljavati što više.Znate ja sam ona riba koja nije htjela plesati iz razloga…
Nešto kao povratak. Ljudi se uvijek vraćaju, zar ne?! Zato valjda i odlaze.
Kiša, hladnoća, sivilo…..mrak…odraz tame u svakom od nas… TUGA? Ma ne,to se tako ne zove……Plakala sam?Ma ne, nisam…..samo sam svoj odraz gledala u zamrljanom ogledalu…. Veo smijeha na tren, zbunio me……nestale su suze…. PADA KIŠA…… [IMG]http://i23.tinypic.com/zitzep.jpg[/IMG]
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati: “Noć je puna zvijezda, Trepere modre zvijezde u daljini”. Noćni vjetar kruži nebom i pjeva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela. U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod…
Sjedim ,sama…zivim u svojim srusenim osmijesima,koje sam gradila u nekim sretnim danima. Ne otvaram oči pred lazima,okrecem se nebu..podižem pogled ka gore…sve je samo mrak..vidim sitne kapi kiše,osjetim ih na svom umornom tijelu….kiša počinje padati sve jače,kapi su sve krupnije i veće…lupaju po mojoj glavi kao da je bubanj koji ce tek da pukne…..i…
I OSTAT ĆU NEDOSTIŽNA KAO MORE BEZ DNA. Al’ jednog dana srest ćemo se sjetit ćeš se naše stare pjesme. Na licu sama pojavit će se suza sasvim mutna ..,zaplakat ćemo oboje. A JA ĆU SE SJETIT DA MI TO NISMO MOGLI I DA NIKADA NEĆEMO MOĆI zašto stavljati tačku…
A zašto da ja budem samo sjena neke djevojke??? Zašto ne bih bila stvarnost, jer ja to i jesam…zar ne???’
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako’. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve…
Polje posuto suzama…. tlo prekriveno trnjem,ruže zalijevane suzama,suzama mržnje i zla. Dodirni to trnje,puno zlobe i žestine,umri na polju tog zla. Umri na tim ružama koje su proklele čitav svijet. Takvu ružu ne donosi meni. Za mene ih ne beri,meni one ne trebaju. Meni mržnja ne treba. Nisi mi ni ti trebao,a ipak sam…